Lagani materijali, alternativno pokretačko gorivo, izuzetno niska potrošnja – sve su to ključne riječi automobila današnjice. No, ovo su bile i karakteristike Volvo vizije automobila budućnosti nazvane LCP 2000 (Light Component Project), predstavljene prije tačno 30 godina, u kasno proljeće 1983. godine.
Ideja o LCP konceptu rodila se 1979. godine, kao svojevrsna kombinacija studije električnog vozila iz 1976. godine i projekta ultralaganog automobila imena Ellen. Bilo je potrebno stvoriti pokretni prototip ultralaganog automobila koji je efikasan po pitanju potrošnje goriva, a istovremeno siguran i praktičan kao i svaki normalan automobil. Tim koji je vodio genijalni inženjer Rolf Mellde, trebao je iskoristiti prednosti novih materijala i tehnologija. LCP je trebao uspješno ugostiti minimalno dvoje ljudi, težiti maksimalno 700 kg, te trošiti manje od 4 litre na 100 km. Za 1979. godinu prilično nerealna kombinacija.
Napravljena su ukupno četiri automobila, svi sa malim tehničkim razlikama, a prvi put su predstavljeni na seminaru o životnoj okolini u Stockholmu u proljeće 1983. godine. LCP 2000 je izgledao poput automobila, ali ipak drugačije – klinasti hatchback sa dvoje vrata, ravnim stražnjim dijelom i plastičnim poklopcem prtljažnika, koji je služio i kao ulaz na stražnju klupu. Ovo neobično rješenje je uporište imalo u sigurnosti i ponudi prostora. Ovaj je automobil imao i dovoljno prtljažnog prostora. Ukoliko bolje pogledate, u LCP-u ćete prepoznati elemente Volva 480, predstavljenog tri godine kasnije.
LCP je bio opremljen specijalno dizajniranim turbodizelskim motorima. Oba su bile trocilindarske koncepcije, ali jedan je bio 1.3 litarski sa 50 KS izrađen od legure magnezija, a drugi 1.4 litarski sa 90 KS izrađen od ljevanog željeza i sa uljnim hlađenjem. Snaga se na prednji par točkova slala putem petostepenog manuelnog mjenjača ili elektrificiranog CVT-a. Za pogon su koristili razne vrste alternativnog goriva, kao što je recimo uljana repica. U izradi automobila su korištene različite vrste plastike, magnezija i aluminija, a mala senzacija su bili okviri vrata od karbonskih vlakana, tada potpuno novog i nekorištenog materijala.
Ipak, tržište nije bilo spremno za ovaj ekološki osviješten automobil. Konvencionalni automobili su bili predominantni i svi su bili u potrazi za što boljim performansama. No, LCP 2000 je kao koncept i ideja izazvao velik interes. Studije potrošnje energije tokom životnog ciklusa od proizvodnje, preko korištenja, do enventualne reciklaže su bile baza za Volvo ekološku strategiju EPS.
Danas je LCP 2000 izložen u Volvo muzeju te i dalje, 30 godina nakon predstavljanja, izaziva mnogo interesa, možda čak i više nego kad se pojavio. To je još jedan dokaz inovativnog razmišljanja koji karakteriše Volvo.
