Bella Macchina

Volvo odgovara na ove izazove sistematskim pristupom svim relevantnim problemima. Sredinom 90-tih godina, kompanija je uspostavila norme i započela testiranje u cilju stvaranja što ugodnije atmosfere unutar automobila. Tako je Volvo S80, predstavljen 1998. godine bio prvi model u kojem je ovaj rad postao evidentan. Rad na uspostavljanju ugodne atmosfere u enterijeru, može se podijeliti na dva glavna elementa – kvalitetu zraka i kontaktne alergije. Tako je u cilju smanjenja kontaktnih alergija, značajno smanjena količina nikla u metaliziranim dijelovima enterijera, dok se koža potamnjuje procesom bez hroma.

Zrak u automobilu čistiji od vanjskog

Krajni cilj Volva jeste stvoriti ambijent u automobilu koji nudi zrak čišći od vanjskog. To podrazumijeva čišćenje zraka koji dolazi izvana, te smanjenje štetnih emisija materijala korištenih u izradi enterijera. S tim ciljem je Volvo stvorio dva sistema – Interior Air Quality System (IAQS) i Clean Zone Interior Package (CZIP).

–       IAQS kontroliše kvalitetu zraka koji ulazi u kabinu i automatski zatvara otvore ventilacije, ukoliko količina štetnih elemenata postane prevelika ili prilikom ulaska u tunel. Višestruki filter odstranjuje čestice i polen, ali i koristi sloj aktivnog ugljena, da ukloni mirise i ozon.

–       CZIP tehnologija osigurava da se zrak u automobilu automatski provjetrava minutu nakon otključavanja. Ovaj je sistem pohvalila švedska asocijacija za astmu i alergije.

Ono što poznajemo kao miris novog automobila, zapravo je emisija od korištenih materijala. Sama količina ne predstavlja problem, ali tokom toplih dana, dolazi do koncentracije koja iritira naglašeno osjetljive osobe. Ove se supstance brzo ventilišu, ali je dugoročni cilj Volva da u potpunosti eliminiše ove emisije.

Pažljiv proces selekcije

Volvo uspijeva smanjiti emisije korištenih materijala, pažljivim procesom selekcije.

„Fokusiramo se na čestice u zraku, koje ljudi mogu udahnuti. Testiranjem obuhvatamo kako komponente, kao i čitave sisteme, odnosno čitav automobil. Niti jedan materijal u izradi enterijer ne može biti odobren za korištenje, dok ne prođe naše stroge testove“ – kaže Andreas Andersson, zadužen za stvaranje čistih kabina Volvo vozila.

Volvo provodi test simulacije sunca od 2000. godine. Kako se većina emisija enterijernih materijala javlja na visokim temperaturama, Volvo eksperti koriste simulator sunca, kako bi provjerili nivo emisija. Automobil se zagrijava, sve dok temperatura enterijera ne dostigne 65º C, što odgovara temperaturi koju dostigne enterijer automobila parkiranog na suncu.

Tokom testa, mjere se količine organskih isparenja i aldehida, a Volvo ima jasna ograničenja po pitanju ovih elemenata, jer njihov visok nivo izaziva glavobolje, mučninu i vrtoglavicu, a može izazvati i astmu, te brojne respiratorne alergije.

Nos tim ispituje mirise

Program testiranja uključuje i mišljenje takozvanog nos tima, čiji članovi mirišu razne elemente, kako bi otkrili njihove mirise i otklonili one koji su prejaki i neugodni.

„Naš tim se sastoji od osam pomno odabranih osoba sa istančanim čulom mirisa. Njihov je zadatak da pomognu dizajnerima u izboru materijala kojim će opremiti enterijer“ – kaže Andersson. Mirisi se ocjenjuju ocjenama od 1 do 6, gdje 1 označava „jedva primjetno“, a broj 6 „neizdrživo“. Materijali koji će se koristiti u enterijeru ne smiju imati ocjenu veću od 3 „ jasno primjetno, ali još uvijek ugodno“.

Porast međunarodnog interesa

„Zanimanje za čist enterijer raste među korisnicima automobila. Nekoliko tržišta u Aziji ozbiljno je shvatilo ovaj problem, a Kina, Japan i Koreja žele nova zakonska ograničenja. Interes kupaca evidentan je i u Evropi i u SAD-u.