Ova priča traje već dugo vremena, ali pokazuje svu raskoš dvostrukih aršina od strane čelnih ljudi njemačke autoindustrije, ali i od čelnih ljudi te najbogatije zemlje Evropske unije. Naime, nedavno je njemačka vlada blokirala sporazum Evropske unije o ograničenju emisije ugljen-dioksida (CO2) iz automobila, jer smatra da bi taj sporazum u ovom trenutku mogao naštetiti njemačkoj auto-industriji.
Borci za zaštitu životne sredine zahtjevali su da se emisija CO2 iz putničkih automobila ograniči na 95 grama po kilometru najkasnije do 2020. godine, a iako su skoro svi evropski i svjetski proizvođači rekli da bi taj nivo mogli dostići do tražene godine, u Njemačkoj se oštro protive tom roku. Tako portparol njemačke vlade Georg Štrajter kaže da je Njemačka tražila da odluka o tom pitanju bude odložena, kako bi se u obzir uzele i posebnosti njemačke auto-industrije i premium proizvođača kao što su Mercedes, BMW i Audi, čije su emisije CO2 iznad evropskog prosjeka.
Prosjek emisije automobila njemačkih proizvođača, prema podacima iz 2011. godine, iznosio je 147 g/km, što je iznad prosjeka svih zemalja EU koji je te godine bio oko 132 g/km. Evropska unija zacrtala je da će do 2015. godine spustiti prosjek na 130 g/km, što se na osnovu podataka iz 2011. može smatrati dostižnim ciljem. Stoga se realnim postavlja pitanje zašto Njemačka ne može sniziti ovaj postotak, ustvari, realnije je pitanje, zašto Njemačka ne želi to uraditi.
Odgovor je vrlo jasan, ukoliko Nijemci to urade, vjerovatno gube dobar dio tržišnog kolača u premium segmentu, jer bogati pojedinci ne žele kupovati skupe automobile sa četverocilindričnim motorima. Naravno, poskupljuje i proizvodnja automobila sa tako naprednom ekološkom tehnologijom, ali bi njemačka autoindustrija ostala i bez velikog broja radnih mjesta, jer bi se proizvodnja premium automobila sa velikim motorima morala preseliti u neke druge zemlje, kako bi se zadovoljila njihova potražnja na tržištima Kine, Rusije ili Bliskog istoka.
Međutim, to nikako ne opravdava potez Njemačke, jer ako ostali proizvođači to mogu, a podsjećamo da njemačka autoindustrija nije jedina koja proizvodi premium i skupe modele automobila, onda ne postoji nijedan valjan razlog zašto to ne urade i Nijemci. Ostaje da vidimo koji je sljedeći potez Evropske unije, koja Njemačku već odavno ima na nišanu na polju autoindustrije, što zbog pokušaja monopoliziranja tržišta, što zbog pokušaja neprijateljskih preuzimanja kompanija (VW-Porcshe), kao i zbog protivljenja o mogućim privatizacijama njemačkih autokompanija od strane investitora koji nisu iz Njemačke (VW).